Uskoro

Zamalo me je oteo mrak

Ognjenka Lakićević

11. maj

U svetu koji je ispao iz zgloba toliko da svaki naredni korak deluje kao bolna, nemoguća misija, zbirka pesama Ognjenke Lakićević je lekovita obloga i sedativ koji, paradoksalno, razbuđuje. Njeni nas stihovi teraju da, uprkos bolu ili baš zbog njega, vičemo, vrištimo i žrtvujemo poslednje atome snage u borbi protiv nepravde i nasilja koji stežu obruč oko nas.

Ova poezija je angažovana na najbolji mogući način i sada je potrebnija nego ikad, jer mrak koji preti da nas otme nema većeg neprijatelja od ljubavi, lepote, empatije, solidarnosti i nade.

Udahnite, upijte i pustite da vam ovi stihovi uđu pod kožu. Biti ljudsko biće nikada nije bilo teže. Ni časnije.

………………………

„Bespoštedno iskrena prema sebi i beskonačno nežna prema svakom ko još uvek ume da sluša pesmu, poezija Ognjenke Lakićević nepokolebljivo je idealistička u svom herojskom poniranju u tminu i teskobu velikih tajni ljudskog postojanja. Njene su noći svetlije od naših dana: iz sinkopiranog ritma njenih reči izvire neodoljiva muzika dubokih osećanja i bespogovorne istine, čija katarzičnost ume da bude i bolna, ali je postojano plemenita i lekovita.“
– Zoran Paunović



Ajšegul Savaš

Siri Hustvet

Middlesex

Džefri Judžinidis

Andrev Walden

Naatskolen​

Karl Uve Knausgor