Kada Arči Džouns pokuša samoubistvo u svom automobilu u novogodišnje jutro 1975, a u tome ga spreči mesar ljut što mu je blokirao ulaz u mesaru, Arčijev život iz korena se menja. Kasnije tog dana upoznaje prelepu Jamajkanku dvadeset godina mlađu od sebe. Šest nedelja kasnije, bili su venčani.
Time počinje duhovita, pronicljiva i potresna priča o prijateljstvu, ljubavi, ratu, tri kulture i tri porodice kroz tri generacije.
Bravurozan prvenac Zejdi Smit o odnosu prema nasleđu i multietničkom okruženju, začinjen ironijom i britanskim humorom, s obiljem likova i situacija koje čitaoce drže u neizvesnosti, postao je kultni bestseler koji jednako obožavaju i kritičari i čitaoci širom sveta.
…………………………….
„Briljantno. Postmoderni Čarls Dikens.“ The Washington Post
„Verujte svim hvalospevima!“ The Times
„Smit piše kao iskusna spisateljica, a ponekad i kao sanjarka.“ The New Yorker
„Ambiciozan, iskren, bespoštedan… Smit ima osećaj za komediju i ljudske slabosti.“ The Wall Street Journal
„Neobična, drska i mudra knjiga… pokazuje pripovedački talenat i sofisticiran glas koji je i prizeman ali i učen, ohol i filozofski.“ The New York Times
S jedne je strane zrcala razum, s druge je strane ludilo.
Ovo nije knjiga o bilo kojem od brojnih ratova koje smo doživeli. Ovo uopšte nije knjiga o ratu. Ovo je knjiga o gradu pod opsadom i o ljudima pod opsadom – slojevita, potresna i na momente nadrealna posveta svakom ranjenom gradu na svetu u kom žive, dišu i vole ljudi okruženi smrću.
U više od sto proznih crtica, složenih prema hronologiji rata i nadahnutih licima s gradskih ulica – poput urara, grobara, medicinske sestre ili narkomanke – pratimo isečke iz života pojedinaca u potpunom haosu nečeg ogromnog na šta nemaju nikakav uticaj. Sve te priče se s poslednjom stranicom knjige sklapaju u raskošan mozaik, kojim Miljenko Jergović još jednom, plastično i bez moralnog posredovanja, razotkriva svu izvitoperenu logiku rata.
…………………………….
„Jergović u ovoj, kao i u drugim knjigama piše lako, naracija teče prirodno kao da je ispisana odjednom, bez tereta premišljanja i korekcija, kao da su priče samo čekale da se izgovore i zapišu.“ – Magdalena Blažević
„Jergović je veliki poznavatelj duše i svih njenih zastranjenja. Dok nam piše, on neprestano vraga povlači za rep, ali ne toliko da se ovaj razbjesni, već samo onoliko da se okrene i da mu vidimo lice.“ – Almin Kaplan
„U žanrovski raznovrsnim, stilski savršenim i eruditnim pričama prepoznajemo univerzalno iskustvo, od patnje i žrtve do radosti, mržnje i osvete.“ – Boris Rašeta